Saksofon

Saksofon je drveni puhački instrument što ga je oko 1840. godine konstruirao Adolf Sax u Bruxellesu.

Instrument se sastoji od piska, usnika, lulice i samog tijela instrumenta. Potpuna porodica saksofona obuhvaća sedam instrumenata. Najviše se upotrebljavaju sopran, alt, tenor i bariton, dok se za početak učenja koristi najčešće alt saksofon.

Na samom počeku sviranja, najduže se radi na samom upoznavanju instrumenta, postavi usnica i disanju. Saksofon je instrument lijepog i toplog tona i velikih tehničkih mogućnosti. Nakon svladavanja osnovnih vještina polaznici nastavljaju usavršavanje na nastavi skupnog muziciranja, gdje stječu prva iskustva i osjećaj za muziciranje u glazbenom sastavu.

U početku saksofon ne nailazi na širu primjenu i upotrebljava se samo u vojnim orkestrima i to najčešće u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj i SAD-u. U simfonijskom orkestru upotrebljava se rjeđe, uglavnom za izvođenje solo dionica (Bolero, Slike s izložbe, Romeo i Julija). Veliki majstori instrumentacije i kompozicije poput Berlioza, Rossinia i Straussa brzo su zapazili zvučne sposobnosti ovog novog instrumenta, te ga uspješno upotrebljavali u svojim kompozicijama.

Krajem 20-ih saksofon nalazi jedinstvenu primjenu i afirmaciju u jazz glazbi od tada pa do danas stekao je puno priznanje i postao jedan od najviše upotrebljavanih i najomiljenijih instrumenata u jazz glazbi(Charlie Parker). U novije vrijeme saksofon se često pojavljuje kao solistički instrument u rock i pop sastavima, ali isto tako i kao redoviti član prateće brass sekcije.